Na koga gledamo kroz svoj bol

Kada govorimo o zdravlju i isceljenju, mi uglavnom mislimo samo na fizičko isceljenje. Usmeravamo se ka izvoru tegoba i bola u našem telu i pokušavamo da ga umirimo i isključimo. Ali, pored našeg tela, isceljenje uključuje i dušu. Da bismo iscelili telo i doveli sebe u stanje zdravlja i telesnog blagostanja važno je da celovito sagledati našu psihu, osećanja, težnja, kvalitet i dubinu veza sa drugim ljudima, posebno porodicom i partnerima, kao i težnje našeg srca i put duše.

Marija je želala da radi na svom partnerskom odnosu. Bila je nezadovoljna nedostatkom bliskosti sa suprugom i imala je doživljaj da se sve više udaljavaju. U konstelacionom radu postavila je predstavnike za sebe i svog supruga. Predstavnika za supruga je stajao i gledao u Marijinog predstavnika. Međutim, njena predstavnica se okrenuo od njega, sela na pod, utučeno kao malo dete i gledala apatično  u prazan prostor. Pitala sam je da li se nešto dogodilo u detinjstvu? Odgovorila je da je njena mama iznenada  umrla od srčanog udara kada je ona imala 7 godina. Uveden je predstavnika za majku i njih dve su se ponovo spojile u neraskidivoj ljubavi, prošavši kroz veliku bol gubitka.

Neočekivana posledica ovog rada je da se nakon nekoliko meseci Mariji značajno popravio vid (inače je imala veliku dioptriju). Kasnije je rekla da je počela da nosi naočare i da ima problem sa vidom nakon mamine smrti. Kako dete sa sedam godina može da vidi da mame više nema?

Mnoge tegobe i bolesti koje osećamo i imamo rezultat su neravnoteže u koju dospevamo iz različitih ličnih razloga i okolnosti u kojima se nalazimo. Reči koje nismo izgovorili, teška osećanja koja smo zadržali u sebi, bolne i ponižavajuće stvari koje smo potisnuli, želje srca koje nismo ispunili, sve to ima svoj pečat na našem telu. Takođe, lojalnost roditeljima, kroz želju da ih sledimo i u negativnim obrascima, često dovodi do nezdravog i destruktivnog ponašanja koje vodi u bolest. Pored toga, na mnogo načina, mi smo nesvesno upletani u porodičnu sudbinu, te preuzimamo traume pa i bolesti onih članova porodice na koje se nije gledalo, ili su isključeni zbog njihove teške, bolne, sramote ili zastrašujuće sudbine.

Nakon deset godina poremećaja polnih hormona, krvarenja, anemije i primene različitih medicinskih procedura i alternativnih metoda lečenja Vera je došla na porodične konstelacije. Zbog ozbiljnosti situacije, kroz nekoliko nedelja imala je zakazanu histeraktomija. Klijentkinja je postavila predstavnike za sebe i svoju bolest. Predstavnca za bolest (iako nije imala informaciju o kakvoj bolesti se radi) je stajla veoma pognuta, zgrčena, držala se za donji stomak i stalno je gledala u pod. Imala je uplašen izraz na licu.

Tada je Vera, koja je sedela pored mene iznenada počela da plače. Pitala sam je šta vidi. Ona je rekla da je bolest njena baka po majci. Baka je rodila desetoro dece od kojih je samo njih dvoje preživelo. Druga deca su umirala nakon porođaja ili na ranom uzrastu.

Vera je nakon razvoda svojih roditelja, od svoje 9. godine živela sa tom bakom i ona ju je odgajala. Iz velike ljubavi i zahvalnosti, sasvim nesvesno, preuzela je i bakinu tugu i muku zbog rano umrle dece.

Nakon ovog rada klijentkinja je odlučila da ne ode na operaciju. Krvarenja su se veoma smanjila a ona je nakon nekih godinu dana ušla u klimakterijum te su tako njeni problemi rešeni.

.Nasa osnovna potreba je da pripadamo porodici. Mi smo povezani sa svojim roditeljima, članovima porodice i pretcima i njihovom sudbinom kako u velikim uspesima, ostvarenjima i dostignućima, tako i u onome što je ostalo nesotvareno ili nosi težinu traume, bola i krivice. Potreba za pripadanjem je sila koja leži u osnovi naše vezanosti za sudbinu članova porodice. Ona je čak ponekad jača i od nagona za preživljavanjem. To znači da smo iz potrebe za pripadanjem spremni i voljni da ponudimo svoj život kao žrtvu.

Svi smo rođeni u zajedničkoj duši, u duhovnom polju koje delimo sa članovima porodice. Ova porodična duša seže izvan tela i duboko nas povezuje sa svima koji pripadaju porodici, čak i onima kojih više nema.Takođe smo povezani sa duhom svoje nacije, religije, kulture i rase kojoj pripadamo. Sva ova polja imaju svoje posebne sudbine, istorije i čak specifične bolesti. Iznad svega toga je duh čovečanstva kao celine, a sa njim planete zemlje i našeg sveta. Sve ovo ima uticaj na zdravlje i posebne okolnosti koje utiču na nas.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришете користећи свој WordPress.com налог. Одјави се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришете користећи свој Facebook налог. Одјави се /  Промени )

Повезивање са %s

%d bloggers like this: